Dilatacija i stentiranje femoralne arterije

Femoralna arterija je veliki krvni sud koji obezbeđuje oksigenisanu krv do struktura donjih ekstremiteta i delimično do prednjeg trbušnog zida. Femoralna arterija nastaje kao nastavak spoljne ilijačne arterije nakon što prođe ispod ingvinalnog ligamenta. Femoralna arterija, vena i nerv se nalaze u prednjem delu butine poznatom kao femoralni trougao, ispod ingvinalnog ligamenta.

Femoralna arterija je klinički značajna zato što predstavlja mesto pristupa za mnoge endovaskularne procedure ali je i često mesto periferne arterijske bolesti (PAB).

Periferna arterijska bolest (PAB) je uobičajen problem sa cirkulacijom koji se javlja kada se krvni sudovi vremenom suze ili budu blokirani naslagama (što je stanje koje se naziva ateroskleroza) i smanjuju dotok krvi u vaše udove. To se može dogoditi u bilo kom krvnom sudu, ali češće u nogama nego u rukama. Najčešća mesta zahvatanja su površinska femoralna arterija i zajednička femoralna arterija.

Simptomi periferne arterijske bolesti:

  1. Klaudikacija (bol u mišićima ili grčevi u nogama izazvani aktivnošću, poput hodanja, ali nestaju nakon nekoliko minuta odmora. Bolovi u listovima su najčešća lokacija.)
  2. Bolni grčevi u jednom ili oba kuka, butinama ili listovima nakon fizičke aktivnosti, poput hodanja ili penjanja uz stepenice
  3. Utrnulost ili slabost nogu
  4. Hladnoća u potkolenicama ili stopalima, posebno u poređenju sa drugom stranom
  5. Rane na prstima, stopalima ili nogama koje ne mogu da zacele
  6. Promena boje nogu
  7. Gubitak dlaka ili sporiji rast na stopalima i nogama
  8. Sporiji rast noktiju na nogama
  9. Sjajna koža na nogama
  10. Bez pulsa ili slab puls u nogama ili stopalima
  11. Promene senzibiliteta
  12. U krajnjoj fazi bolesti, gangrena ili nekroza prstiju

Faktori rizika za perifernu arterijsku bolest su:

  • Pušenje
  • Visok krvni pritisak
  • Ateroskleroza
  • Dijabetes
  • Povišen holesterol
  • < 60 godina
  • Gojaznost
  • Sedentarni način života

Ukoliko imate PAB pod rizikom ste da razvijete kritičnu ishemiju ekstremiteta, koronarnu arterijsku bolest i cerebrovaskularnu bolest, koje mogu da dovedu do srčanog ili moždanog udara.

Dijagnostikovanje periferne arterijske bolesti

Dijagnostikovanje periferne arterijske bolesti (PAB) počinje anamnezom i fizičkim pregledom. Lekar će vas pitati o Vašim simptomima i proveriti puls na nogama. Možda će otkriti znakove PAB-i, kao što je slab ili odsutan puls ispod suženog područja vaše arterije, dopiranje zvukova preko vaših arterija koji se mogu čuti stetoskopom, dokaz slabog zarastanja rana u području u kojem vam je ograničen protok krvi i smanjen krvni pritisak u zahvaćenom udu. Takođe, vaš fizički pregled može uključivati:

  1. Zglobno-brahijalni indeks (engl. Ankle-brachial index (ABI)): Ovo je uobičajen test koji se koristi za dijagnostikovanje PAB -i. Upoređuje krvni pritisak u skočnom zglobu sa krvnim pritiskom u ruci. Da bi očitao krvni pritisak, vaš lekar koristi manžetnu za krvni pritisak i poseban ultrazvučni uređaj za procenu krvnog pritiska i protoka. Možete hodati na traci za trčanje i očitavati ABI pre i neposredno nakon vežbanja kako biste ustanovili ozbiljnost suženja arterija tokom hodanja.
  2. Dupleks ultrazvuk: Neinvazivni test vizualizuje arteriju zvučnim talasima i meri protok krvi u arteriji kako bi ukazao na prisutnost začepljenja
  3. Kompjuterska tomografska (CT) angiografija: Neinvazivni test koristi rentgen i kontrastno sredstvo (boju) za stvaranje slika krvnih sudova- arterija u abdomenu, karlici i nogama. Ovaj test je posebno koristan kod pacijenata sa pejsmejkerom ili stentom.
  4. Angiografija sa magnetnom rezonancom (MRA): Test daje slike poprečnog preseka poput CT-a bez korišćenja rendgenskih zraka.
  5. Angiografija: Tokom angiograma, koji se naziva i arteriogram, u arteriju se ubrizgava kontrastna boja i prave se rendgenski snimci da bi se pokazao protok krvi u arterijama nogu radi lociranja bilo kakvih začepljenja.

U slučajevima kada su zajedničke i površinske femoralne arterije hronično začepljene, između duboke femoralne arterije mogu biti prisutne opsežne kolaterale, pa je distalni protok krvi snažniji od očekivanog. Pacijentima sa jako kalcifikovanim arterijama koje pokazuju kliničke znake i simptome može biti potrebna endovaskularna angioplastika (baloniranje) sa ili bez stentiranja radi poboljšanja distalnog protoka krvi. Ako arterija ne može da se popravi endovaskularno, možda će biti potrebna konsultacija  vaskularnog hirurga za proceduru ugradnje arterijskog bypass.

Lečenje periferne arterijske bolesti

Lečenje PAB-i ima dva glavna cilja:

  1. Držanje pod kontrolom simptoma, poput bola u nogama, kako biste mogli da nastavite sa fizičkim aktivnostima
  2. Zaustaviti napredovanje ateroskleroze u Vašem telu kako biste smanjili rizik od pojave srčanog i moždanog udara

Lečenje periferne arterijske bolesti uključuje promenu načina života, terapiju lekovima, kao i minimalno invazivne endovaskularne procedure i hirurško lečenje.

Obično se endovaskularni tretmani koriste kod pacijenata kod kojih nije uspela konzervativna terapija, poput upotrebe lekova i vežbi pod nadzorom, pa imaju ograničenja u načinu života zbog svoje bolesti, poput nesposobnosti za rad.

Dilatacija i stentiranje femoralne arterije

Endovaskularni postupak se izvodi unutar arterije pomoću tanke, duge cevi zvane kateter. Kroz mali rez na preponama, hirurg zatim vodi kateter do blokiranog područja u krvnom sudu. Odatle će hirurg izvršiti endovaskularni tretman, kao što je balonska angioplastika ili stentovanje. Kod balonske angioplastike, blokirana arterija se otvara pritiskanjem plaka na zid krvnog suda sa balonom koji je umetnut kateterom. Balon se izduva i kateter se uklanja. Stent ili mrežaste žičane cevi se takođe mogu postaviti u arteriju nakon angioplastike kako bi se poduprla očišćena arterija i držala otvorena. Ovaj proces se obično vizualizuje pomoću rendgenskih zraka i posebne boje koja pomaže u vizuelizaciji arterija.

 

Takvi endovaskularni pristupi su pogodni za mnoge grupe pacijenata. Oni pomažu mlađim pacijentima koji žele što brži oporavak i povratak na posao. Minimalno invazivan pristup može omogućiti kvalifikovanim pacijentima da se vrate na posao za najviše dve nedelje u odnosu na šest do osam nedelja, koliko traje oporavak kod onih sa otvorenom operacijom.