Dilatacija i stentiranje renalne arterije

Diltacija i stentiranje renalne arterije su procedure koje se koriste u svrhu lečenja stenoze.

 

Renalna arterijska stenoza (RAS) je suženje jedne ili obe renalne arterije, koje snabdevaju bubrege krvlju bogatom kiseonikom, na taj način obezbeđujući normalnu funkciju bubrega koja se ogleda u izbacivanju štetnih materija iz tela kao i oslobađanje od viška tečnosti. Ukoliko se ne leči, vremenom može da izazove povišen krvni pritisak (hipertenziju), edem ili da dovede do oštećenja bubrega.

 

Renalna arterijska stenoza ima različitu etiologiju, dva glavna uzroka su ateroskleroza I fibromuskularna displazija.

Ateroskleroza izaziva RAS u više od 90% slučajeva, to je proces u kojem se plak sačinjen od masti, holesterola i drugih supstanci nakuplja na zidovima bubrežne arterije i kako se te naslage šire, mogu da smanje protok krvi, dovedu do stvaranja ožiljnog tkiva na bubrezima i eventualno do suženja arterija. Retko, stenoza renalne arterije može biti uzrokovana stanjem zvanim fibromuskularna displazija u kojoj mišić u zidu arterije raste abnormalno. To se češće viđa kod žena i mlađih ljudi i potencijalno je izlečivo.

Faktori rizika za nastanak renalne arterijske stenoze:

RAS je zastupljenja I kod muškaraca I žena. Češće se javlja u odraslom dobu I onih pojedinaca koji razviju hipertenziju pre 30.godine života. Ostali faktori rizika su isti kao I kod drugih oblika ateroskleroze, I to su: dijabetes, pozitivna porodična anamneza kardiovaskularnih bolesti, povišen holesterol, gojaznost, sedetaran način života ili manjak fizičke aktivnosti, pušenje itd.

Simptomi renalne arterijske stenoze:

RAS obično ne izaziva specifične znake ili simptome bolesti u početnoj fazi. Može biti otkrivena slučajno, u toku drugih kliničkih ispitivanja. Ponekad, prvi znak RAS je visok krvni pritisak koji se teško kontroliše, kao I pogoršanje do tada dobro kontrolisane hipertenzije ili hiperetnezija koja utiče na ostale organe u telu. Sa napredovanjem RAS, mogu da se jave sledeći simptomi:

 

  • Zadržavanje tečnosti u tkivima I formiranje edema
  • Povišeni nivoi proteina u urinu
  • Smanjena ili poremećena funkcija bubrega
  • Pogoršanje bubrežne funkcije u toku lečenja hipertenzije

Dijagnoza renalne arterijske stenoze:

Ukoliko Vaš doktor posumnja da imate RAS, moguće je uraditi niz kliničkih ispitivanja kako bi se potvrdila dijagnoza ili odbacila sumnja. To su:

 

  1. Testovi krvi i urina kako bi se proverila funkcija bubrega
  2. Ultrazvuk bubrega (koji koristi zvučne talase za utvrđivanje veličine i strukture bubrega)
  3. Doppler ultrazvuk u renalnim arterijama (kojim merimo protok krvi)
  4. Magnetna rezonanca (arteriogram) i CT angiografija, kojima dobijamo 3D slike bubrega I krvnih sudova
  5. CT angiogram koji obezbeđuje detaljne slike srca i krvnih sudova koji izlaze iz srca, pluća, mozga, bubrega, glave, vrata, nogu i ruku

Kako se tretira renalna arterijska stenoza?

Terapija renalne arterijske stenoze se zasniva na kombinaciji lekova I promena stila života. Takođe, određene medicinske procedure mogu biti neophodne. Jedan od prvih načina lečenja RAS je medikamentozno I ono uključuje upotrebu blokatora angiotensin II receptora (ARBs), blokatora kalcijumskih kanala, ACE inhibitore, alfa-beta blokatore, beta blokatore I diuretike.

 

Takođe doktor Vam može preporučiti promenu stila života, koji uključuje redovnu fizičku aktivnost, redukciju ili održavanje telesne težine, prestanak pušenja, prestanak konzumiranja alkohola ili kofeina, manje konzumiranje soli, dovoljno sna itd.

Procedure:

Ukoliko upotreba medikamenata I promena životnih navika nisu dovoljni da ograniče efekte RAS, stanje može da progredira I posledično dovede do oštećenja bubrega. U tom slučaju se preporučuju određene procedure koje poboljšavaju arterijsku funkciju, poput angioplastike, često sa stentiranjem ili hirurgija.

 

Dilatacija i stentiranje renalne arterije se izvodi u toku angioplastike, koja uključuje ubacivanje malog katetera u obolelu renalnu arteriju. Kateter na svom kraju ima balon, koji se naduva I dilatira suženu regiju. Angioplastika je minimalno invazivna procedura, koja se izvodi pomoću malog reza na koži butine. Obavlja se u prostoriji koja je opremljena sprecijalnim aparatima za rendgen i snimanje. Takođe, potrebno je ubrizgati I kontrastno sredstvo radi bolje vizuelizacije arterija. Procedura može biti neprijatna ali nije bolna.

Kako se izvodi angioplastika?

  1. Kateter, fleksibilna šuplja cev, ubacuje se kroz mali rez na prepone
  2. Koristeći opremu za vizuelizaciju doktor pažljivo ubacuje kateter kroz femoralnu arteriju sve do suženja renalne arterije
  3. Lekar zatim postavlja žicu za navođenje sa balonom na vrhu kroz kateter do mesta u arteriji i naduvava balon da dilatira mesto suženja
  4. Stent, cev od fine mreže, se zatim utiskuje u zid arterije I ostavlja u arteriji kako bi se održao normalan protok krvi.

U toku procedure, niz rendgenskih zraka, koji se nazivaju fluoroskopija, koristi se da bi pomogao lekaru da vizualizuje kateter i stent unutar arterije. Postupak traje 30 do 90 minuta, u zavisnosti od težine suženja. Angioplastika i stentiranje se izvode uz lokalnu anesteziju i sedaciju. Vaš lekar određuje koliko dugo ostajete u bolnici na osnovu vaše istorije bolesti i opšteg zdravlja. Neki ljudi mogu da idu kući na dan procedure.

Po povratku kući možete očekivati nastavak uobičajenih aktivnosti u roku od dva dana. Većina ljudi se stavlja na antiagregacione lekove, poput Aspirina ili Klopidogrela, kako bi se sprečilo da se trombociti u krvi zalepe za stent, uzrokujući ugruške.

Rizici stentiranja renalne arterije su:

  • Modrice na mestu aplikovanja katetera
  • Krvarenja na mestu aplikovanja katetera ili oko njega
  • Oštećenje arterije
  • Stvaranje ugrušaka krvi
  • Alergijska reakcija na kontrastno sredstvo
  • Insuficijencija bubrega

Kada treba da se javite Vašem lekaru?

Nakon intervencije potrebno je javiti se lekaru, ukoliko:

  • Imate groznicu
  • Imate problema sa disanjem.
  • Imate osip
  • Područje u koje je ubačen kateter postaje crveno, otečeno i
  • bolno ili curi krv.
  • Noga u koju je ubačen kateter postaje bolna, hladna, bleda ili slaba.
  • Primećujete nove bolove u abdomenu ili boku sa strane lečenog bubrega.
  • Imate omaglice i veoma nizak krvni pritisak